nàkapati
nàkapati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàkapān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nakapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nakapam |
2. | nakapaš |
3. | nakapa |
množina | |
1. | nakapamo |
2. | nakapate |
3. | nakapaju |
futur | |
jednina | |
1. | nakapat ću |
2. | nakapat ćeš |
3. | nakapat će |
množina | |
1. | nakapat ćemo |
2. | nakapat ćete |
3. | nakapat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nakapah |
2. | nakapa |
3. | nakapa |
množina | |
1. | nakapasmo |
2. | nakapaste |
3. | nakapaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nakapao sam |
2. | nakapao si |
3. | nakapao je |
množina | |
1. | nakapali smo |
2. | nakapali ste |
3. | nakapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nakapao |
2. | bio si nakapao |
3. | bio je nakapao |
množina | |
1. | bili smo nakapali |
2. | bili ste nakapali |
3. | bili su nakapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nakapaj |
množina | |
1. | nakapajmo |
2. | nakapajte |
glagolski prilog prošli | |
nakapavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nakapao, nakapala, nakapalo | |
nakapali, nakapale, nakapala |