naklápati
naklápati (o čemu) nesvrš. 〈prez. nàklāpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naklapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | naklapam |
2. | naklapaš |
3. | naklapa |
množina | |
1. | naklapamo |
2. | naklapate |
3. | naklapaju |
futur | |
jednina | |
1. | naklapat ću |
2. | naklapat ćeš |
3. | naklapat će |
množina | |
1. | naklapat ćemo |
2. | naklapat ćete |
3. | naklapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | naklapah |
2. | naklapaše |
3. | naklapaše |
množina | |
1. | naklapasmo |
2. | naklapaste |
3. | naklapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | naklapao sam |
2. | naklapao si |
3. | naklapao je |
množina | |
1. | naklapali smo |
2. | naklapali ste |
3. | naklapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naklapao |
2. | bio si naklapao |
3. | bio je naklapao |
množina | |
1. | bili smo naklapali |
2. | bili ste naklapali |
3. | bili su naklapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naklapaj |
množina | |
1. | naklapajmo |
2. | naklapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
naklapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
naklapao, naklapala, naklapalo | |
naklapali, naklapale, naklapala |