naklòniti se
naklòniti se svrš. 〈prez. nàklonīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. nàklonjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakloniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naklonim |
| 2. | nakloniš |
| 3. | nakloni |
| množina | |
| 1. | naklonimo |
| 2. | naklonite |
| 3. | naklone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naklonit ću |
| 2. | naklonit ćeš |
| 3. | naklonit će |
| množina | |
| 1. | naklonit ćemo |
| 2. | naklonit ćete |
| 3. | naklonit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naklonih |
| 2. | nakloni |
| 3. | nakloni |
| množina | |
| 1. | naklonismo |
| 2. | nakloniste |
| 3. | nakloniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naklonio sam |
| 2. | naklonio si |
| 3. | naklonio je |
| množina | |
| 1. | naklonili smo |
| 2. | naklonili ste |
| 3. | naklonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naklonio |
| 2. | bio si naklonio |
| 3. | bio je naklonio |
| množina | |
| 1. | bili smo naklonili |
| 2. | bili ste naklonili |
| 3. | bili su naklonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakloni |
| množina | |
| 1. | naklonimo |
| 2. | naklonite |
| glagolski prilog prošli | |
| naklonivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naklonio, naklonila, naklonilo | |
| naklonili, naklonile, naklonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naklonjen, naklonjena, naklonjeno | |
| naklonjeni, naklonjene, naklonjena | |
Definicija
sagnuti glavu ili gornji dio tijela u znak poštovanja [nakloniti se duboko]
Etimologija
✧ na- + v. kloniti se
