nanízati
nanízati (što) svrš. 〈prez. nànīžēm, pril. pr. -āvši, imp. naníži, prid. rad. nanízao, prid. trp. nànīzān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nanizati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nanižem |
2. | nanižeš |
3. | naniže |
množina | |
1. | nanižemo |
2. | nanižete |
3. | nanižu |
futur | |
jednina | |
1. | nanizat ću |
2. | nanizat ćeš |
3. | nanizat će |
množina | |
1. | nanizat ćemo |
2. | nanizat ćete |
3. | nanizat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nanizah |
2. | naniza |
3. | naniza |
množina | |
1. | nanizasmo |
2. | nanizaste |
3. | nanizaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nanizao sam |
2. | nanizao si |
3. | nanizao je |
množina | |
1. | nanizali smo |
2. | nanizali ste |
3. | nanizali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nanizao |
2. | bio si nanizao |
3. | bio je nanizao |
množina | |
1. | bili smo nanizali |
2. | bili ste nanizali |
3. | bili su nanizali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naniži |
množina | |
1. | nanižimo |
2. | nanižite |
glagolski prilog prošli | |
nanizavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nanizao, nanizala, nanizalo | |
nanizali, nanizale, nanizala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nanizan, nanizana, nanizano | |
nanizani, nanizane, nanizana |
1. | načiniti niz, nisku navođenjem na konac (zrna, biseri) |
2. | a. redati jedno za drugim u niz b. pren. ostvarivati (uspjeh, neuspjeh, brojeve, knjige i sl.) jedno za drugim |