nanòsiti
nanòsiti (što) nesvrš. 〈prez. nànosīm, pril. sad. nànosēći, gl. im. nànošēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nanositi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nanosim |
2. | nanosiš |
3. | nanosi |
množina | |
1. | nanosimo |
2. | nanosite |
3. | nanose |
futur | |
jednina | |
1. | nanosit ću |
2. | nanosit ćeš |
3. | nanosit će |
množina | |
1. | nanosit ćemo |
2. | nanosit ćete |
3. | nanosit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nanošah |
2. | nanošaše |
3. | nanošaše |
množina | |
1. | nanošasmo |
2. | nanošaste |
3. | nanošahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nanosio sam |
2. | nanosio si |
3. | nanosio je |
množina | |
1. | nanosili smo |
2. | nanosili ste |
3. | nanosili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nanosio |
2. | bio si nanosio |
3. | bio je nanosio |
množina | |
1. | bili smo nanosili |
2. | bili ste nanosili |
3. | bili su nanosili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nanosi |
množina | |
1. | nanosimo |
2. | nanosite |
glagolski prilog sadašnji | |
nanoseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nanosio, nanosila, nanosilo | |
nanosili, nanosile, nanosila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nanošen, nanošena, nanošeno | |
nanošeni, nanošene, nanošena |