námjesnīk
námjesnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | namjesnik |
| G | namjesnika |
| D | namjesniku |
| A | namjesnika |
| V | namjesniče |
| L | namjesniku |
| I | namjesnikom |
| množina | |
| N | namjesnici |
| G | namjesnika |
| D | namjesnicima |
| A | namjesnike |
| V | namjesnici |
| L | namjesnicima |
| I | namjesnicima |
Definicija
| 1. | onaj koji vlada ili upravlja u čije ime |
| 2. | a. onaj koji obavlja vladarsku dužnost; regent b. poglavar državne uprave u nekoj provinciji, koloniji i sl. |
Sintagma
∆ časnički namjesnik term. vojn. najviši od viših dočasničkih činova u vojsci Republike Hrvatske; iznad nadnarednika i stožernog narednika, a ispod poručnika
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Námesnīk (Petrinja, Zagorje), Námestnīk (Ludbreg, Ðakovo, Duga Resa), Námjesnīk (210, Ludbreg, Ðakovo, Zagorje, Podravina)
Etimologija
✧ na- + v. mjesto (I)
