nàmaći
nàmaći (što) svrš. 〈prez. nàmaknēm, pril. pr. nàmakāvši, prid. trp. nàmaknūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namaći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namaknem |
| 2. | namakneš |
| 3. | namakne |
| množina | |
| 1. | namaknemo |
| 2. | namaknete |
| 3. | namaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namaći ću |
| 2. | namaći ćeš |
| 3. | namaći će |
| množina | |
| 1. | namaći ćemo |
| 2. | namaći ćete |
| 3. | namaći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namakoh |
| 2. | namače |
| 3. | namače |
| množina | |
| 1. | namakosmo |
| 2. | namakoste |
| 3. | namakoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namakao sam |
| 2. | namakao si |
| 3. | namakao je |
| množina | |
| 1. | namakli smo |
| 2. | namakli ste |
| 3. | namakli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namakao |
| 2. | bio si namakao |
| 3. | bio je namakao |
| množina | |
| 1. | bili smo namakli |
| 2. | bili ste namakli |
| 3. | bili su namakli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namakni |
| množina | |
| 1. | namaknimo |
| 2. | namaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| namakavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namakao, namakla, namaklo | |
| namakli, namakle, namakla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namaknut, namaknuta, namaknuto | |
| namaknuti, namaknute, namaknuta | |
Etimologija
✧ vidi namàknuti
