nalúpati
nalúpati svrš. 〈prez. nàlūpām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàlūpān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nalupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nalupam |
2. | nalupaš |
3. | nalupa |
množina | |
1. | nalupamo |
2. | nalupate |
3. | nalupaju |
futur | |
jednina | |
1. | nalupat ću |
2. | nalupat ćeš |
3. | nalupat će |
množina | |
1. | nalupat ćemo |
2. | nalupat ćete |
3. | nalupat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nalupah |
2. | nalupa |
3. | nalupa |
množina | |
1. | nalupasmo |
2. | nalupaste |
3. | nalupaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nalupao sam |
2. | nalupao si |
3. | nalupao je |
množina | |
1. | nalupali smo |
2. | nalupali ste |
3. | nalupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nalupao |
2. | bio si nalupao |
3. | bio je nalupao |
množina | |
1. | bili smo nalupali |
2. | bili ste nalupali |
3. | bili su nalupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nalupaj |
množina | |
1. | nalupajmo |
2. | nalupajte |
glagolski prilog prošli | |
nalupavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nalupao, nalupala, nalupalo | |
nalupali, nalupale, nalupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nalupan, nalupana, nalupano | |
nalupani, nalupane, nalupana |