nalòžiti2
nalòžiti2 svrš. 〈prez. nàložīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàložen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naložiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | naložim |
2. | naložiš |
3. | naloži |
množina | |
1. | naložimo |
2. | naložite |
3. | nalože |
futur | |
jednina | |
1. | naložit ću |
2. | naložit ćeš |
3. | naložit će |
množina | |
1. | naložit ćemo |
2. | naložit ćete |
3. | naložit će |
aorist | |
jednina | |
1. | naložih |
2. | naloži |
3. | naloži |
množina | |
1. | naložismo |
2. | naložiste |
3. | naložiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naložio sam |
2. | naložio si |
3. | naložio je |
množina | |
1. | naložili smo |
2. | naložili ste |
3. | naložili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naložio |
2. | bio si naložio |
3. | bio je naložio |
množina | |
1. | bili smo naložili |
2. | bili ste naložili |
3. | bili su naložili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naloži |
množina | |
1. | naložimo |
2. | naložite |
glagolski prilog prošli | |
naloživši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naložio, naložila, naložilo | |
naložili, naložile, naložila | |
glagolski pridjev pasivni | |
naložen, naložena, naloženo | |
naloženi, naložene, naložena |