Hrvatski jezični portal

nalòžiti1

nalòžiti1 (što) svrš.prez. nàložīm, pril. pr. -īvši, imp. nalòži, prid. trp. nàložen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
naložiti
 
prezent
jednina
1. naložim
2. naložiš
3. naloži
množina
1. naložimo
2. naložite
3. nalože
 
futur
jednina
1. naložit ću
2. naložit ćeš
3. naložit će
množina
1. naložit ćemo
2. naložit ćete
3. naložit će
 
aorist
jednina
1. naložih
2. naloži
3. naloži
množina
1. naložismo
2. naložiste
3. naložiše
 
perfekt
jednina
1. naložio sam
2. naložio si
3. naložio je
množina
1. naložili smo
2. naložili ste
3. naložili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam naložio
2. bio si naložio
3. bio je naložio
množina
1. bili smo naložili
2. bili ste naložili
3. bili su naložili
 
imperativ
jednina
2. naloži
množina
1. naložimo
2. naložite
 
glagolski prilog prošli
naloživši
 
glagolski pridjev aktivni
naložio, naložila, naložilo
naložili, naložile, naložila
 
glagolski pridjev pasivni
naložen, naložena, naloženo
naloženi, naložene, naložena
Definicija
učiniti da što gori [naložiti vatru; naložiti peć; naložiti (sobu), meton. naložiti vatru u peći (sobi)]; podložiti, potpaliti
Etimologija
✧ na- + v. ložiti