nàpraviti
nàpraviti (se) svrš. 〈prez. nàpravīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàpravljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
napraviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | napravim |
2. | napraviš |
3. | napravi |
množina | |
1. | napravimo |
2. | napravite |
3. | naprave |
futur | |
jednina | |
1. | napravit ću |
2. | napravit ćeš |
3. | napravit će |
množina | |
1. | napravit ćemo |
2. | napravit ćete |
3. | napravit će |
aorist | |
jednina | |
1. | napravih |
2. | napravi |
3. | napravi |
množina | |
1. | napravismo |
2. | napraviste |
3. | napraviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | napravio sam |
2. | napravio si |
3. | napravio je |
množina | |
1. | napravili smo |
2. | napravili ste |
3. | napravili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napravio |
2. | bio si napravio |
3. | bio je napravio |
množina | |
1. | bili smo napravili |
2. | bili ste napravili |
3. | bili su napravili |
imperativ | |
jednina | |
2. | napravi |
množina | |
1. | napravimo |
2. | napravite |
glagolski prilog prošli | |
napravivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
napravio, napravila, napravilo | |
napravili, napravile, napravila | |
glagolski pridjev pasivni | |
napravljen, napravljena, napravljeno | |
napravljeni, napravljene, napravljena |
1. | (što) izraditi, stvoriti, sastaviti [napraviti lutku; napraviti napitak] |
2. | (što) počiniti, uzrokovati [napraviti štetu; napraviti glupost] |
3. | (se) pretvarati se, praviti se [napraviti se mrtav] |
4. | (se) razg. eufem. (o djeci) izvršiti veliku nuždu |
5. | (u raznim vezama riječi) [napraviti svađu (kavgu), razg. zametnuti svađu; (kavgu); napraviti pare (novac) odlično zaraditi, vrlo mnogo steći, obogatiti se; napraviti gužvu izazvati gužvu; napraviti predstavu prirediti predstavu; napraviti ručak prirediti ručak; napraviti vraga loše što učiniti; pokvariti što, proizvesti štetu, uzrokovati kakvo zlo, izazvati komplikacije; napraviti dijete, razg. oploditi ženu i zametnuti plod; dobiti dijete, biti otac; napraviti jelo (kruh, kolač, juhu itd.) pokriva sva posebna značenja koja se odnose na tehniku rada; (skuhati, umijesiti, ispeći itd.)] |
6. | razg. (u raznim vezama zamjenjuje precizniji glagol koji znači tu radnju) [napraviti krevet prostrijeti krevet; napraviti stol prostrijeti stol; napraviti doručak (ručak, večeru) prirediti doručak (ručak, večeru); napraviti čvor vezati čvor; napraviti rezultat (u nekoj sportskoj igri); napraviti poen postići rezultat, poen] |