nàpasti
nàpasti svrš. 〈prez. nàpadnēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàpadnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
napasti | |
prezent | |
jednina | |
1. | napasem |
2. | napaseš |
3. | napase |
množina | |
1. | napasemo |
2. | napasete |
3. | napasu |
futur | |
jednina | |
1. | napast ću |
2. | napast ćeš |
3. | napast će |
množina | |
1. | napast ćemo |
2. | napast ćete |
3. | napast će |
aorist | |
jednina | |
1. | napasoh |
2. | napase |
3. | napase |
množina | |
1. | napasosmo |
2. | napasoste |
3. | napasoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | napasao sam |
2. | napasao si |
3. | napasao je |
množina | |
1. | napasli smo |
2. | napasli ste |
3. | napasli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napasao |
2. | bio si napasao |
3. | bio je napasao |
množina | |
1. | bili smo napasli |
2. | bili ste napasli |
3. | bili su napasli |
imperativ | |
jednina | |
2. | napasi |
množina | |
1. | napasimo |
2. | napasite |
glagolski prilog prošli | |
napasavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
napasao, napasla, napaslo | |
napasli, napasle, napasla | |
glagolski pridjev pasivni | |
napasen, napasena, napaseno | |
napasni, napasne, napasna |
1. | (koga, što) izvršiti napad (1,3) |
2. | (koga) obuzeti, spopasti |
3. | rij. razg., v. napadati (2) [snijeg je napao] |