naròditi se
naròditi se svrš. 〈prez. nàrodīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. naròdio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naroditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | narodim |
| 2. | narodiš |
| 3. | narodi |
| množina | |
| 1. | narodimo |
| 2. | narodite |
| 3. | narode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | narodit ću |
| 2. | narodit ćeš |
| 3. | narodit će |
| množina | |
| 1. | narodit ćemo |
| 2. | narodit ćete |
| 3. | narodit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | narodih |
| 2. | narodi |
| 3. | narodi |
| množina | |
| 1. | narodismo |
| 2. | narodiste |
| 3. | narodiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | narodio sam |
| 2. | narodio si |
| 3. | narodio je |
| množina | |
| 1. | narodili smo |
| 2. | narodili ste |
| 3. | narodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam narodio |
| 2. | bio si narodio |
| 3. | bio je narodio |
| množina | |
| 1. | bili smo narodili |
| 2. | bili ste narodili |
| 3. | bili su narodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | narodi |
| množina | |
| 1. | narodimo |
| 2. | narodite |
| glagolski prilog prošli | |
| narodivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| narodio, narodila, narodilo | |
| narodili, narodile, narodila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| narođen, narođena, narođeno | |
| narođeni, narođene, narođena | |
Definicija
zast. roditi se [»narodi se Kralj Nebeski«]
