narícati
narícati nesvrš. 〈prez. nàrīčēm, pril. sad. naríčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naricati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naričem |
| 2. | naričeš |
| 3. | nariče |
| množina | |
| 1. | naričemo |
| 2. | naričete |
| 3. | nariču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naricat ću |
| 2. | naricat ćeš |
| 3. | naricat će |
| množina | |
| 1. | naricat ćemo |
| 2. | naricat ćete |
| 3. | naricat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naricah |
| 2. | naricaše |
| 3. | naricaše |
| množina | |
| 1. | naricasmo |
| 2. | naricaste |
| 3. | naricahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naricao sam |
| 2. | naricao si |
| 3. | naricao je |
| množina | |
| 1. | naricali smo |
| 2. | naricali ste |
| 3. | naricali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naricao |
| 2. | bio si naricao |
| 3. | bio je naricao |
| množina | |
| 1. | bili smo naricali |
| 2. | bili ste naricali |
| 3. | bili su naricali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nariči |
| množina | |
| 1. | naričimo |
| 2. | naričite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naričući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naricao, naricala, naricalo | |
| naricali, naricale, naricala | |
Definicija
žaliti, oplakivati, zapijevati, tužiti (ob. u vezi s pokojnikom)
