napùstiti
napùstiti (koga, što) svrš. 〈prez. nàpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàpušten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napustim |
| 2. | napustiš |
| 3. | napusti |
| množina | |
| 1. | napustimo |
| 2. | napustite |
| 3. | napuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napustit ću |
| 2. | napustit ćeš |
| 3. | napustit će |
| množina | |
| 1. | napustit ćemo |
| 2. | napustit ćete |
| 3. | napustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napustih |
| 2. | napusti |
| 3. | napusti |
| množina | |
| 1. | napustismo |
| 2. | napustiste |
| 3. | napustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napustio sam |
| 2. | napustio si |
| 3. | napustio je |
| množina | |
| 1. | napustili smo |
| 2. | napustili ste |
| 3. | napustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napustio |
| 2. | bio si napustio |
| 3. | bio je napustio |
| množina | |
| 1. | bili smo napustili |
| 2. | bili ste napustili |
| 3. | bili su napustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napusti |
| množina | |
| 1. | napustimo |
| 2. | napustite |
| glagolski prilog prošli | |
| napustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napustio, napustila, napustilo | |
| napustili, napustile, napustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napušten, napuštena, napušteno | |
| napušteni, napuštene, napuštena | |
Definicija
| 1. | ostaviti, otići, odstupiti [napustiti domovinu] |
| 2. | prestati upotrebljavati ili obrađivati, prestati sudjelovati u radu čega, odvojiti se od koga, prestati se brinuti o kome [napustiti djecu]; zanemariti, zapustiti |
| 3. | pustiti da što dopre do čega, da se negdje nađe, da se s čim izjednači po prostiranju, malo produžiti ili proširiti [napustiti haljinu] |
Etimologija
✧ na- + v. pustiti
