nàpuniti
nàpuniti (se) svrš. 〈prez. nàpunīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàpunjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napuniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napunim |
| 2. | napuniš |
| 3. | napuni |
| množina | |
| 1. | napunimo |
| 2. | napunite |
| 3. | napune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napunit ću |
| 2. | napunit ćeš |
| 3. | napunit će |
| množina | |
| 1. | napunit ćemo |
| 2. | napunit ćete |
| 3. | napunit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napunih |
| 2. | napuni |
| 3. | napuni |
| množina | |
| 1. | napunismo |
| 2. | napuniste |
| 3. | napuniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napunio sam |
| 2. | napunio si |
| 3. | napunio je |
| množina | |
| 1. | napunili smo |
| 2. | napunili ste |
| 3. | napunili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napunio |
| 2. | bio si napunio |
| 3. | bio je napunio |
| množina | |
| 1. | bili smo napunili |
| 2. | bili ste napunili |
| 3. | bili su napunili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napuni |
| množina | |
| 1. | napunimo |
| 2. | napunite |
| glagolski prilog prošli | |
| napunivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napunio, napunila, napunilo | |
| napunili, napunile, napunila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napunjen, napunjena, napunjeno | |
| napunjeni, napunjene, napunjena | |
Definicija
| 1. | (što) a. učiniti da što bude puno kakvoga materijala b. zauzeti kakav prostor dokraja; zaposjesti c. dostići mjeru, broj [napuniti deset godina]; navršiti |
| 2. | (se) postati pun |
Frazeologija
⃟ napuniti glavu (kome) zaludjeti koga kakvom idejom, planovima itd.;
napuniti uši (kome) nekome napričati svega i svačega
napuniti uši (kome) nekome napričati svega i svačega
