napúštati
napúštati (koga, što) nesvrš. 〈prez. nàpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napuštati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napuštam |
| 2. | napuštaš |
| 3. | napušta |
| množina | |
| 1. | napuštamo |
| 2. | napuštate |
| 3. | napuštaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napuštat ću |
| 2. | napuštat ćeš |
| 3. | napuštat će |
| množina | |
| 1. | napuštat ćemo |
| 2. | napuštat ćete |
| 3. | napuštat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | napuštah |
| 2. | napuštaše |
| 3. | napuštaše |
| množina | |
| 1. | napuštasmo |
| 2. | napuštaste |
| 3. | napuštahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napuštao sam |
| 2. | napuštao si |
| 3. | napuštao je |
| množina | |
| 1. | napuštali smo |
| 2. | napuštali ste |
| 3. | napuštali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napuštao |
| 2. | bio si napuštao |
| 3. | bio je napuštao |
| množina | |
| 1. | bili smo napuštali |
| 2. | bili ste napuštali |
| 3. | bili su napuštali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napuštaj |
| množina | |
| 1. | napuštajmo |
| 2. | napuštajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| napuštajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napuštao, napuštala, napuštalo | |
| napuštali, napuštale, napuštala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napuštan, napuštana, napuštano | |
| napuštani, napuštane, napuštana | |
Etimologija
✧ vidi napùstiti
