baglàma
baglàma ž 〈G mn baglámā〉
Definicija
| 1. | (ob. mn) reg. željezni nosač, spojnica kojom se vrata i prozori pričvršćuju za drvene okvire i pomoću kojih se otvaraju i zatvaraju; šarka, očeta, pant |
| 2. | glazb. vrsta tambure s tri žice |
| 3. | pren. reg. ekspr. impotentan muškarac |
Etimologija
✧ tur. baǧlama ← baǧlamak: svezati
