lȅći
lȅći () svrš. 〈prez. lȅgnēm, pril. pr. lȅgāvši, imp. lȅzi, prid. rad. lȅgao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| leći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | legnem |
| 2. | legneš |
| 3. | legne |
| množina | |
| 1. | legnemo |
| 2. | legnete |
| 3. | legnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | leći ću |
| 2. | leći ćeš |
| 3. | leći će |
| množina | |
| 1. | leći ćemo |
| 2. | leći ćete |
| 3. | leći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | legoh |
| 2. | leže |
| 3. | leže |
| množina | |
| 1. | legosmo |
| 2. | legoste |
| 3. | legoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | legao sam |
| 2. | legao si |
| 3. | legao je |
| množina | |
| 1. | legli smo |
| 2. | legli ste |
| 3. | legli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam legao |
| 2. | bio si legao |
| 3. | bio je legao |
| množina | |
| 1. | bili smo legli |
| 2. | bili ste legli |
| 3. | bili su legli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | legni |
| množina | |
| 1. | legnimo |
| 2. | legnite |
| glagolski prilog prošli | |
| legavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| legao, legla, leglo | |
| legli, legle, legla | |
Definicija
| 1. | zauzeti vodoravan položaj; legnuti |
| 2. | (u što, na što) smjestiti se prema veličini i obliku |
Frazeologija
⃟ leći na posao prionuti, posvetiti se poslu;
leći na rudu pokoriti se, pomiriti se s neizbježnošću (unatoč prijašnjem protivljenju);
ne lezi vraže na nesreću, kad tamo (eto zla);
stvar (afera itd.) je legla zaboravljena je, zataškana je
leći na rudu pokoriti se, pomiriti se s neizbježnošću (unatoč prijašnjem protivljenju);
ne lezi vraže na nesreću, kad tamo (eto zla);
stvar (afera itd.) je legla zaboravljena je, zataškana je
Etimologija
✧ vidi lèžati
