lȇći
lȇći (što) nesvrš. 〈prez. léžem, pril. sad. légūći, gl. im. léžēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
leći | |
prezent | |
jednina | |
1. | ležem |
2. | ležeš |
3. | leže |
množina | |
1. | ležemo |
2. | ležete |
3. | legu |
futur | |
jednina | |
1. | leći ću |
2. | leći ćeš |
3. | leći će |
množina | |
1. | leći ćemo |
2. | leći ćete |
3. | leći će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | legao sam |
2. | legao si |
3. | legao je |
množina | |
1. | legli smo |
2. | legli ste |
3. | legli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam legao |
2. | bio si legao |
3. | bio je legao |
množina | |
1. | bili smo legli |
2. | bili ste legli |
3. | bili su legli |
imperativ | |
jednina | |
2. | lezi |
množina | |
1. | lezimo |
2. | lezite |
glagolski prilog sadašnji | |
legući | |
glagolski pridjev aktivni | |
legao, legla, leglo | |
legli, legle, legla |