lèbdjeti
lèbdjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. lèbdēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lebdjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | lebdim |
2. | lebdiš |
3. | lebdi |
množina | |
1. | lebdimo |
2. | lebdite |
3. | lebde |
futur | |
jednina | |
1. | lebdjet ću |
2. | lebdjet ćeš |
3. | lebdjet će |
množina | |
1. | lebdjet ćemo |
2. | lebdjet ćete |
3. | lebdjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lebđah |
2. | lebđaše |
3. | lebđaše |
množina | |
1. | lebđasmo |
2. | lebđaste |
3. | lebđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lebdio sam |
2. | lebdio si |
3. | lebdio je |
množina | |
1. | lebdjeli smo |
2. | lebdjeli ste |
3. | lebdjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lebdio |
2. | bio si lebdio |
3. | bio je lebdio |
množina | |
1. | bili smo lebdjeli |
2. | bili ste lebdjeli |
3. | bili su lebdjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | lebdi |
množina | |
1. | lebdimo |
2. | lebdite |
glagolski prilog sadašnji | |
lebdeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
lebdio, lebdjela, lebdjelo | |
lebdjeli, lebdjele, lebdjela |
1. | održavati se u visinama na istom mjestu ili bez kretanja u nekom smjeru; lelujati |
2. | pren. nemati čvrsti oslonac, uporište u zamislima, planovima, idejama i sl. |