Hrvatski jezični portal

lètjeti

lètjeti () nesvrš.prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
letjeti
 
prezent
jednina
1. letim
2. letiš
3. leti
množina
1. letimo
2. letite
3. lete
 
futur
jednina
1. letjet ću
2. letjet ćeš
3. letjet će
množina
1. letjet ćemo
2. letjet ćete
3. letjet će
 
imperfekt
jednina
1. lećah
2. lećaše
3. lećaše
množina
1. lećasmo
2. lećaste
3. lećahu
 
perfekt
jednina
1. letio sam
2. letio si
3. letio je
množina
1. letjeli smo
2. letjeli ste
3. letjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam letio
2. bio si letio
3. bio je letio
množina
1. bili smo letjeli
2. bili ste letjeli
3. bili su letjeli
 
imperativ
jednina
2. leti
množina
1. letimo
2. letite
 
glagolski prilog sadašnji
leteći
 
glagolski pridjev aktivni
letio, letjela, letjelo
letjeli, letjele, letjela
Definicija
1. kretati se zrakom pomoću krila (o pticama)
2. kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [letjeti svemirom]
3. a. biti bačen u zrak [leti kamenje] b. pren. izmjenjivati što energično između zavađenih osoba [lete udarci; lete psovke]
4. a. pren. kretati se velikom brzinom; hitati, juriti, trčati, žuriti se b. u vremenskom smislu: prolaziti, protjecati, ob. u zn. prebrzo [vrijeme leti]
5. pren. razg. biti izbačen sa službenog položaja ili s radnog mjesta [zbog jedne greške leti se s posla]
Frazeologija
leti leti3. l. jd od letjeti〉 razg. žarg. fam. (u obraćanju sugovorniku i onome tko nije prisutan, u svim licima jednine i množine kao dio predikata) malo lud, takav da govori ono što ne dolazi u obzir, lakomislen, suviše smion u idejama koje su luckaste, luckast, pomaknut, drmnut, udaren, opaljen; šuk-šuk [A: Joj, daj mi taj prsten, evo ti bombon B: Jesi li ti malo letjeti]
Etimologija
prasl. *letěti (rus. letét', polj. lecieć), lit. lėkti