lètjeti
lètjeti () nesvrš. 〈prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
letjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | letim |
2. | letiš |
3. | leti |
množina | |
1. | letimo |
2. | letite |
3. | lete |
futur | |
jednina | |
1. | letjet ću |
2. | letjet ćeš |
3. | letjet će |
množina | |
1. | letjet ćemo |
2. | letjet ćete |
3. | letjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lećah |
2. | lećaše |
3. | lećaše |
množina | |
1. | lećasmo |
2. | lećaste |
3. | lećahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | letio sam |
2. | letio si |
3. | letio je |
množina | |
1. | letjeli smo |
2. | letjeli ste |
3. | letjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam letio |
2. | bio si letio |
3. | bio je letio |
množina | |
1. | bili smo letjeli |
2. | bili ste letjeli |
3. | bili su letjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | leti |
množina | |
1. | letimo |
2. | letite |
glagolski prilog sadašnji | |
leteći | |
glagolski pridjev aktivni | |
letio, letjela, letjelo | |
letjeli, letjele, letjela |
1. | kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) |
2. | kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [letjeti svemirom] |
3. | a. biti bačen u zrak [leti kamenje] b. pren. izmjenjivati što energično između zavađenih osoba [lete udarci; lete psovke] |
4. | a. pren. kretati se velikom brzinom; hitati, juriti, trčati, žuriti se b. u vremenskom smislu: prolaziti, protjecati, ob. u zn. prebrzo [vrijeme leti] |
5. | pren. razg. biti izbačen sa službenog položaja ili s radnog mjesta [zbog jedne greške leti se s posla] |