lihváriti
lihváriti () nesvrš. 〈prez. lìhvārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lihvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lihvarim |
| 2. | lihvariš |
| 3. | lihvari |
| množina | |
| 1. | lihvarimo |
| 2. | lihvarite |
| 3. | lihvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lihvarit ću |
| 2. | lihvarit ćeš |
| 3. | lihvarit će |
| množina | |
| 1. | lihvarit ćemo |
| 2. | lihvarit ćete |
| 3. | lihvarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lihvarah |
| 2. | lihvaraše |
| 3. | lihvaraše |
| množina | |
| 1. | lihvarasmo |
| 2. | lihvaraste |
| 3. | lihvarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lihvario sam |
| 2. | lihvario si |
| 3. | lihvario je |
| množina | |
| 1. | lihvarili smo |
| 2. | lihvarili ste |
| 3. | lihvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lihvario |
| 2. | bio si lihvario |
| 3. | bio je lihvario |
| množina | |
| 1. | bili smo lihvarili |
| 2. | bili ste lihvarili |
| 3. | bili su lihvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lihvari |
| množina | |
| 1. | lihvarimo |
| 2. | lihvarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lihvareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lihvario, lihvarila, lihvarilo | |
| lihvarili, lihvarile, lihvarila | |
Definicija
pribavljati nerazmjernu imovinsku korist za učinjenu uslugu (ob. posuđeni novac); zelenašiti
Etimologija
✧ vidi lȉhva
