Hrvatski jezični portal

líce

líce sr

Izvedeni oblici
jednina
N lice
G lica
D licu
A lice
V lice
L licu
I licem
množina
N lica
G lica
D licima
A lica
V lica
L licima
I licima
Definicija
1. a. prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto lice; lijepo lice] b. prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro lice; kiselo lice; pokazati lijepo lice (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c. pren. karakter, narav [pokazati svoje pravo lice; čovjek s više lica]
2. meton. sama osoba [poznato lice; sama nova lica]
3. pren. poseban i prepoznatljiv aspekt čega [dva lica pravde; neprihvatljivo lice kapitalizma]
4. prednja strana čega [lice zgrade pročelje, fasada; lice tkanine, opr. naličje]
5. uloga u dramskom djelu
6. srp. osoba, v. [vojno lice, pov. u SFRJ, profesionalni vojnik; osoba zaposlena u vojsci, vojna osoba (oficir, podoficir ili vojni službenik)]
7. gramatička kategorija koja označuje osobu koja govori, kojoj se govori i o kojoj se govori (u jednini i množini)
8. lice osobe nalik na neku životinju [mišje lice]
Sintagma
govorno (prvo) lice gram. lice koje govori o sebi (jedem, jedemo);
konjsko lice 1. duguljasto lice jačih vilica, izduženo četvrtasto lice 2. v. horseface;
lisičje lice antipatično lice prepredene osobe;
negovorno (treće) lice gram. lice koje ne govori o sebi niti mu je govor upućen (jede, jedu);
ptičje lice sitno lice, lice sitnih oštrih crta i obično šiljata nosa;
sugovorno (drugo) lice gram. lice kojem je govor upućen (jedeš, jedete)
Frazeologija
čovjek (osoba, žena) bez lica onaj čija fizionomija ništa ne govori, onaj koji ima prazno lice, nemarkantna osoba, onaj koji je zbrčkan u licu;
licem u lice, usp. oči u oči, v. ȍko1 ⃟;
na licu mjesta služb. admin. na mjestu događaja;
reći u lice reći otvoreno, bez oklijevanja;
s dva lica imati lice i naličje izrađeno tako da se jednako mogu nositi izvana
Etimologija
prasl. i stsl. lice (rus. licó, polj. lice) ≃ v. lȋk