líce
líce sr
jednina | |
---|---|
N | lice |
G | lica |
D | licu |
A | lice |
V | lice |
L | licu |
I | licem |
množina | |
N | lica |
G | lica |
D | licima |
A | lica |
V | lica |
L | licima |
I | licima |
1. | a. prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto lice; lijepo lice] b. prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro lice; kiselo lice; pokazati lijepo lice (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c. pren. karakter, narav [pokazati svoje pravo lice; čovjek s više lica] |
2. | meton. sama osoba [poznato lice; sama nova lica] |
3. | pren. poseban i prepoznatljiv aspekt čega [dva lica pravde; neprihvatljivo lice kapitalizma] |
4. | prednja strana čega [lice zgrade pročelje, fasada; lice tkanine, opr. naličje] |
5. | uloga u dramskom djelu |
6. | srp. osoba, v. [vojno lice, pov. u SFRJ, profesionalni vojnik; osoba zaposlena u vojsci, vojna osoba (oficir, podoficir ili vojni službenik)] |
7. | gramatička kategorija koja označuje osobu koja govori, kojoj se govori i o kojoj se govori (u jednini i množini) |
8. | lice osobe nalik na neku životinju [mišje lice] |