Hrvatski jezični portal

lògika

lògika ž 〈D L -ici, G mn lȍgīkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N logika
G logike
D logici
A logiku
V logiko
L logici
I logikom
množina
N logike
G logika
D logikama
A logike
V logike
L logikama
I logikama
Definicija
1. filozofska disciplina, znanost o mišljenju, o metodi zaključivanja, proučava oblike, zakonitosti i uvjete razložitih misli i opće metode spoznaje istine
2. način razmišljanja, zaključivanja, u skladu ili ne sa zakonima logike [dječja logika; po toj logici; protiv svake logike]
3. zakonitost prema kojoj se odvijaju određene pojave, događaji [logika tržišta; logika politike]
Sintagma
formalna logika disciplina koja proučava sudove i dokaze na principima deduktivnog rasuđivanja, bez obzira na njihovo značenje
Etimologija
lat. logica ← grč. logikós ≃ lógos: riječ, um