lobírati
lobírati (, za koga) nesvrš. 〈prez. lòbīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lobirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lobiram |
2. | lobiraš |
3. | lobira |
množina | |
1. | lobiramo |
2. | lobirate |
3. | lobiraju |
futur | |
jednina | |
1. | lobirat ću |
2. | lobirat ćeš |
3. | lobirat će |
množina | |
1. | lobirat ćemo |
2. | lobirat ćete |
3. | lobirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lobirah |
2. | lobiraše |
3. | lobiraše |
množina | |
1. | lobirasmo |
2. | lobiraste |
3. | lobirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lobirao sam |
2. | lobirao si |
3. | lobirao je |
množina | |
1. | lobirali smo |
2. | lobirali ste |
3. | lobirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lobirao |
2. | bio si lobirao |
3. | bio je lobirao |
množina | |
1. | bili smo lobirali |
2. | bili ste lobirali |
3. | bili su lobirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lobiraj |
množina | |
1. | lobirajmo |
2. | lobirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lobirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lobirao, lobirala, lobiralo | |
lobirali, lobirale, lobirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
lobiran, lobirana, lobirano | |
lobirani, lobirane, lobirana |
1. | raditi ili djelovati kao lobi u parlamentu ili u javnom životu |
2. | promicati, promovirati neku ideju, politički pokret, državne interese i sl. među nekim osobama ili u nekim krugovima (ob. utjecajnim) |