lẉb
lẉb m 〈N mn lùbovi, G lùbōvā〉
Definicija
| 1. | vanjski dio kore drva, skida se u velikim komadima |
| 2. | (+ potenc.) vanjski dio čega tomu nalik (ojačanje u nekim krojevima cipela) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Lubènjak (Zagreb, Zagorje), Lúbin (Zagreb), Lùbina (340, Imotski, duž obale, Slavonija, v. i lubin), Lùbura (Dubrovnik), Lùburić (150, Zagreb, Metković, I Slavonija), Lúpić (140, Rab, Primorje, v. i lupus)
Etimologija
✧ prasl. *lubъ (rus. lub, polj. łub), lit. luba: daska ≃ stengl. leap: košara
