Hrvatski jezični portal

lòviti

lòviti (koga, što) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
loviti
 
prezent
jednina
1. lovim
2. loviš
3. lovi
množina
1. lovimo
2. lovite
3. love
 
futur
jednina
1. lovit ću
2. lovit ćeš
3. lovit će
množina
1. lovit ćemo
2. lovit ćete
3. lovit će
 
imperfekt
jednina
1. lovljah
2. lovljaše
3. lovljaše
množina
1. lovljasmo
2. lovljaste
3. lovljahu
 
perfekt
jednina
1. lovio sam
2. lovio si
3. lovio je
množina
1. lovili smo
2. lovili ste
3. lovili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam lovio
2. bio si lovio
3. bio je lovio
množina
1. bili smo lovili
2. bili ste lovili
3. bili su lovili
 
imperativ
jednina
2. lovi
množina
1. lovimo
2. lovite
 
glagolski prilog sadašnji
loveći
 
glagolski pridjev aktivni
lovio, lovila, lovilo
lovili, lovile, lovila
 
glagolski pridjev pasivni
lovljen, lovljena, lovljeno
lovljeni, lovljene, lovljena
Definicija
1. hvatati ili ubijati životinje u prirodi
2. pren. a. paziti da što ne promakne, nastojati se kome približiti ili što dobiti [loviti muža] b. tražiti koga da ga se uhapsi [loviti čovjeka] c. pren. nastojati pridobiti što; tražiti
Frazeologija
loviti u mutnom nastojati se snaći na brzinu, na tuđ račun, iskoristiti nejasne propise i sl.
Etimologija
✧ vidi lȏv