lȕpiti
lȕpiti (, po čemu, po kome, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. lȕpio, prid. trp. lȕpljen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | lupim |
2. | lupiš |
3. | lupi |
množina | |
1. | lupimo |
2. | lupite |
3. | lupe |
futur | |
jednina | |
1. | lupit ću |
2. | lupit ćeš |
3. | lupit će |
množina | |
1. | lupit ćemo |
2. | lupit ćete |
3. | lupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | lupih |
2. | lupi |
3. | lupi |
množina | |
1. | lupismo |
2. | lupiste |
3. | lupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | lupio sam |
2. | lupio si |
3. | lupio je |
množina | |
1. | lupili smo |
2. | lupili ste |
3. | lupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lupio |
2. | bio si lupio |
3. | bio je lupio |
množina | |
1. | bili smo lupili |
2. | bili ste lupili |
3. | bili su lupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | lupi |
množina | |
1. | lupimo |
2. | lupite |
glagolski prilog prošli | |
lupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
lupio, lupila, lupilo | |
lupili, lupile, lupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
lupljen, lupljena, lupljeno | |
lupljeni, lupljene, lupljena |