lúpiti
lúpiti (što) nesvrš. 〈prez. lẉpīm, pril. sad. lúpēći, gl. im. lúpljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | lupim |
2. | lupiš |
3. | lupi |
množina | |
1. | lupimo |
2. | lupite |
3. | lupe |
futur | |
jednina | |
1. | lupljen ću |
2. | lupljen ćeš |
3. | lupljen će |
množina | |
1. | lupljen ćemo |
2. | lupljen ćete |
3. | lupljen će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lupljah |
2. | lupljaše |
3. | lupljasmo |
množina | |
1. | lupljaste |
2. | lupljahu |
3. | lupit |
perfekt | |
jednina | |
1. | lupio sam |
2. | lupio si |
3. | lupio je |
množina | |
1. | lupili smo |
2. | lupili ste |
3. | lupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lupio |
2. | bio si lupio |
3. | bio je lupio |
množina | |
1. | bili smo lupili |
2. | bili ste lupili |
3. | bili su lupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | lupimo |
množina | |
1. | lupite |
2. | lupeći |
glagolski prilog sadašnji | |
glagolski pridjev aktivni | |
lupio, lupila, lupilo | |
lupili, lupile, lupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
lupljena, lupljeno, lupljeni | |
lupljene, lupljena, lupi |