lútati
lútati () nesvrš. 〈prez. lẉtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lutati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lutam |
2. | lutaš |
3. | luta |
množina | |
1. | lutamo |
2. | lutate |
3. | lutaju |
futur | |
jednina | |
1. | lutat ću |
2. | lutat ćeš |
3. | lutat će |
množina | |
1. | lutat ćemo |
2. | lutat ćete |
3. | lutat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lutah |
2. | lutaše |
3. | lutaše |
množina | |
1. | lutasmo |
2. | lutaste |
3. | lutahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lutao sam |
2. | lutao si |
3. | lutao je |
množina | |
1. | lutali smo |
2. | lutali ste |
3. | lutali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lutao |
2. | bio si lutao |
3. | bio je lutao |
množina | |
1. | bili smo lutali |
2. | bili ste lutali |
3. | bili su lutali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lutaj |
množina | |
1. | lutajmo |
2. | lutajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lutajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lutao, lutala, lutalo | |
lutali, lutale, lutala |
1. | kretati se čas ovamo čas onamo ne znajući puta |
2. | hodati bez cilja; potucati se, tumarati |
3. | pren. ne snalaziti se u čemu, ne znati pravi odgovor, rješenje itd. [lutaju tražeći odgovor] |