Hrvatski jezični portal

ljútiti

ljútiti (koga, se) nesvrš.prez. ljẉtīm, pril. sad. ljútēći, gl. im. ljúćēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
ljutiti
 
prezent
jednina
1. ljutim
2. ljutiš
3. ljuti
množina
1. ljutimo
2. ljutite
3. ljute
 
futur
jednina
1. ljutit ću
2. ljutit ćeš
3. ljutit će
množina
1. ljutit ćemo
2. ljutit ćete
3. ljutit će
 
imperfekt
jednina
1. ljućah
2. ljućaše
3. ljućaše
množina
1. ljućasmo
2. ljućaste
3. ljućahu
 
perfekt
jednina
1. ljutio sam
2. ljutio si
3. ljutio je
množina
1. ljutili smo
2. ljutili ste
3. ljutili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ljutio
2. bio si ljutio
3. bio je ljutio
množina
1. bili smo ljutili
2. bili ste ljutili
3. bili su ljutili
 
imperativ
jednina
2. ljuti
množina
1. ljutimo
2. ljutite
 
glagolski prilog sadašnji
ljuteći
 
glagolski pridjev aktivni
ljutio, ljutila, ljutilo
ljutili, ljutile, ljutila
 
glagolski pridjev pasivni
ljućen, ljućena, ljućeno
ljućeni, ljućene, ljućena
Definicija
1. a. (se) biti obuzet jakom emocijom zbog čega lošega, nepravde, greške itd.; gnjeviti se, srditi se b. (se na koga) zamjerati, neodobravati, protiviti se komu [ne ljutite se nemojte zamjeriti, oprostite]
2. (koga) izazivati jake emocije zbog čega lošega; srditi
Frazeologija
tko gubi ima pravo da se ljuti ob. u igrama, inače u raznim odmjeravanjima snaga, ambicijama, napredovanjima