màgnēt
màgnēt m 〈G magnéta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | magnet |
| G | magneta |
| D | magnetu |
| A | magnet |
| V | magnete |
| L | magnetu |
| I | magnetom |
| množina | |
| N | magneti |
| G | magneta |
| D | magnetima |
| A | magnete |
| V | magneti |
| L | magnetima |
| I | magnetima |
Definicija
| 1. | fiz. tijelo koje, oko sebe stvara magnetsko polje, privlači željezo ili čelik, a odbija dijamagnetike, ima S i J pol |
| 2. | pren. onaj koji privlači pozornost [bila je magnet za novinare] |
Frazeologija
⃟ imati magnet u nogama, opr. imati drvenu nogu, v. noga ⃟
Etimologija
✧ grč. Magnȇtis (líthos): magnezijski (kamen), prema gradu Magneziji (Manisa) u Turskoj
