Hrvatski jezični portal

màgarac

màgarac m 〈G -ārca, V -ārče, N mn -ārci〉

Izvedeni oblici
jednina
N magarac
G magarca
D magarcu
A magarca
V magarče
L magarcu
I magarcem
množina
N magarci
G magaraca
D magarcima
A magarce
V magarci
L magarcima
I magarcima
Definicija
1. zool. kopitar neparnoprstaš (Equus asinus) iz porodice konja, dugouha domaća životinja za nošenje tereta; osao, sivac, tovar
2. pren. onaj komu je upućen blaži prijekor zbog samovolje, neposlušnosti i dr. [magarac jedan]
3. pejor. bena, glupan, budala, kenjac
Frazeologija
crkni (lipši) magarče do zelene trave (dok trava naraste) nadaj se onome što neće nikada doći;
dobar je bio i magarac dok nije došao konj netko je poslužio svrsi ili se s njime moglo zadovoljiti do bolje prilike (npr. kad djevojka drži kao mogućnost da se uda za jednoga mladića dok ne nađe bolju priliku);
magarac (tovar) mu pojeo knjige (libre) napustio je školu jer nije htio učiti;
pozvan na svadbu da vuče vodu kao magarac ne radi se o počasti, nego o poslu;
razumije se (u što) kao magarac u kantar ne razumije se nimalo;
(pasti) s konja na magarca, v. konj ⃟;
tvrdoglav kao magarac jako tvrdoglav
Etimologija
ngrč. gomári ≃ gómos: tovar, teret