Hrvatski jezični portal

mȃg

mȃg m 〈N mn mȃgi, G mágā〉

Definicija
1. pov. član svećeničke kaste u starih naroda; astrolog, mudrac, svećenik, učenjak
2. onaj kome se pripisuju nadnaravna svojstva; čarobnjak, vrač
3. zast. prosvijetljen čovjek; mudrac
4. retor. vrlo utjecajna osoba, obdarena izuzetnim profesionalnim sposobnostima
5. bibl. u evanđeljima, svaki kralj, odnosno mudrac s Istoka koji se došao pokloniti novorođenom Isusu
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Màgušić (130, Valpovo, Slavonija uz Dravu)
Etimologija
lat. magus ← grč. mágos ← perz. maguš; lat. magia: magija ← grč. mageía