mȃg
mȃg m 〈N mn mȃgi, G mágā〉
1. | pov. član svećeničke kaste u starih naroda; astrolog, mudrac, svećenik, učenjak |
2. | onaj kome se pripisuju nadnaravna svojstva; čarobnjak, vrač |
3. | zast. prosvijetljen čovjek; mudrac |
4. | retor. vrlo utjecajna osoba, obdarena izuzetnim profesionalnim sposobnostima |
5. | bibl. u evanđeljima, svaki kralj, odnosno mudrac s Istoka koji se došao pokloniti novorođenom Isusu |