raspòznati
raspòznati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. rȁspoznao, prid. trp. rȁspoznāt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raspoznati | |
prezent | |
jednina | |
1. | raspoznam |
2. | raspoznaš |
3. | raspozna |
množina | |
1. | raspoznamo |
2. | raspoznate |
3. | raspoznaju |
futur | |
jednina | |
1. | raspoznat ću |
2. | raspoznat ćeš |
3. | raspoznat će |
množina | |
1. | raspoznat ćemo |
2. | raspoznat ćete |
3. | raspoznat će |
aorist | |
jednina | |
1. | raspoznah |
2. | raspozna |
3. | raspozna |
množina | |
1. | raspoznasmo |
2. | raspoznaste |
3. | raspoznaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | raspoznao sam |
2. | raspoznao si |
3. | raspoznao je |
množina | |
1. | raspoznali smo |
2. | raspoznali ste |
3. | raspoznali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raspoznao |
2. | bio si raspoznao |
3. | bio je raspoznao |
množina | |
1. | bili smo raspoznali |
2. | bili ste raspoznali |
3. | bili su raspoznali |
imperativ | |
jednina | |
2. | raspoznaj |
množina | |
1. | raspoznajmo |
2. | raspoznajte |
glagolski prilog prošli | |
raspoznavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
raspoznao, raspoznala, raspoznalo | |
raspoznali, raspoznale, raspoznala | |
glagolski pridjev pasivni | |
raspoznat, raspoznata, raspoznato | |
raspoznati, raspoznate, raspoznata |
1. | uočiti razliku među viđenim pojavama; razaznati |
2. | postati svjestan čega; razlučiti, uvidjeti, prepoznati |