rasplàmsati se
rasplàmsati se (rasplàmtjeti se) svrš. 〈prez. -ām se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. rȁsplamsān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasplamtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasplamtim |
| 2. | rasplamtiš |
| 3. | rasplamti |
| množina | |
| 1. | rasplamtimo |
| 2. | rasplamtite |
| 3. | rasplamte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasplamtjet ću |
| 2. | rasplamtjet ćeš |
| 3. | rasplamtjet će |
| množina | |
| 1. | rasplamtjet ćemo |
| 2. | rasplamtjet ćete |
| 3. | rasplamtjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasplamtjeh |
| 2. | rasplamtje |
| 3. | rasplamtje |
| množina | |
| 1. | rasplamtjesmo |
| 2. | rasplamtjeste |
| 3. | rasplamtješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasplamtio sam |
| 2. | rasplamtio si |
| 3. | rasplamtio je |
| množina | |
| 1. | rasplamtjeli smo |
| 2. | rasplamtjeli ste |
| 3. | rasplamtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasplamtio |
| 2. | bio si rasplamtio |
| 3. | bio je rasplamtio |
| množina | |
| 1. | bili smo rasplamtjeli |
| 2. | bili ste rasplamtjeli |
| 3. | bili su rasplamtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasplamti |
| množina | |
| 1. | rasplamtimo |
| 2. | rasplamtite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasplamtjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasplamtio, rasplamtjela, rasplamtjelo | |
| rasplamtjeli, rasplamtjele, rasplamtjela | |
Definicija
| 1. | početi gorjeti velikim plamenom; raspaliti se (o vatri) |
| 2. | pren. uzeti maha; razviti se, raširiti se |
