raspáriti
raspáriti (što) svrš. 〈prez. ràspārīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràspāren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasparim |
| 2. | raspariš |
| 3. | raspari |
| množina | |
| 1. | rasparimo |
| 2. | rasparite |
| 3. | raspare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasparit ću |
| 2. | rasparit ćeš |
| 3. | rasparit će |
| množina | |
| 1. | rasparit ćemo |
| 2. | rasparit ćete |
| 3. | rasparit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasparih |
| 2. | raspari |
| 3. | raspari |
| množina | |
| 1. | rasparismo |
| 2. | raspariste |
| 3. | raspariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspario sam |
| 2. | raspario si |
| 3. | raspario je |
| množina | |
| 1. | rasparili smo |
| 2. | rasparili ste |
| 3. | rasparili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspario |
| 2. | bio si raspario |
| 3. | bio je raspario |
| množina | |
| 1. | bili smo rasparili |
| 2. | bili ste rasparili |
| 3. | bili su rasparili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspari |
| množina | |
| 1. | rasparimo |
| 2. | rasparite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasparivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspario, rasparila, rasparilo | |
| rasparili, rasparile, rasparila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasparen, rasparena, raspareno | |
| raspareni, rasparene, rasparena | |
Definicija
učiniti da predmeti koji čine par (čarape, cipele) ili garnituru (šalice, čaše) ne budu zajedno; odvojiti ono što je u paru
Etimologija
✧ raz- + v. par2
