rȃdnīk
rȃdnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | radnik |
| G | radnika |
| D | radniku |
| A | radnika |
| V | radniče |
| L | radniku |
| I | radnikom |
| množina | |
| N | radnici |
| G | radnika |
| D | radnicima |
| A | radnike |
| V | radnici |
| L | radnicima |
| I | radnicima |
Definicija
| 1. | a. onaj koji uz naknadu obavlja pretežno fizičke poslove, koji se bavi fizičkim radom b. ideol. pol. član radništva kao klase |
| 2. | onaj koji nije vlasnik u okviru obrta, poduzeća i sl. |
| 3. | onaj koji dobro radi, koji se odlikuje dobrim umnim ili fizičkim radom [on je pravi radnik!] |
| 4. | mrav koji radi (dobavlja hranu, održava gnijezdo, njeguje mlade) |
Sintagma
∆ član radnik status člana u nekim kulturnim organizacijama;
kulturni radnik onaj koji djeluje u javnosti, u kulturi; djelatnik;
sezonski radnik onaj koji radi povremeno, u sezoni kakvih radova i poslova
kulturni radnik onaj koji djeluje u javnosti, u kulturi; djelatnik;
sezonski radnik onaj koji radi povremeno, u sezoni kakvih radova i poslova
Etimologija
✧ vidi rȃd1
