Hrvatski jezični portal

bèzvučan

bèzvučan prid.odr. -čnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N bezvučan
G bezvučna
D bezvučnu
A bezvučna / bezvučan
V bezvučni
L bezvučnu
I bezvučnim
množina
N bezvučni
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučne
V bezvučni
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
 
srednji rod
jednina
N bezvučno
G bezvučna
D bezvučnu
A bezvučno
V bezvučno
L bezvučnu
I bezvučnim
množina
N bezvučna
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučna
V bezvučna
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
 
ženski rod
jednina
N bezvučna
G bezvučne
D bezvučnoj
A bezvučnu
V bezvučna
L bezvučnoj
I bezvučnom
množina
N bezvučne
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučne
V bezvučne
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N bezvučni
G bezvučnog / bezvučnoga
D bezvučnom / bezvučnome / bezvučnomu
A bezvučnog / bezvučni
V bezvučni
L bezvučnom / bezvučnome / bezvučnomu
I bezvučnim
množina
N bezvučni
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučne
V bezvučni
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
 
srednji rod
jednina
N bezvučno
G bezvučnog / bezvučnoga
D bezvučnom / bezvučnome / bezvučnomu
A bezvučno
V bezvučno
L bezvučnom / bezvučnome / bezvučnomu
I bezvučnim
množina
N bezvučna
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučna
V bezvučna
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
 
ženski rod
jednina
N bezvučna
G bezvučne
D bezvučnoj
A bezvučnu
V bezvučna
L bezvučnoj
I bezvučnom
množina
N bezvučne
G bezvučnih
D bezvučnim / bezvučnima
A bezvučne
V bezvučne
L bezvučnim / bezvučnima
I bezvučnim / bezvučnima
Definicija
1. koji nema zvuka; nijemi
2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica
Sintagma
bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h); bezvučnik, opr. zvučni glas, v. zvučan Δ;
bezvučan par (parnjak) fon. zvučni i bezvučni glas u opoziciji (p-b, t-d, k-g...)
Etimologija
✧ bez- + v. zvuk, zvučan