rȁdovati
rȁdovati (, se, čemu, komu) nesvrš. 〈prez. rȁdujēm, pril. sad. rȁdujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
radovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | radujem |
2. | raduješ |
3. | raduje |
množina | |
1. | radujemo |
2. | radujete |
3. | raduju |
futur | |
jednina | |
1. | radovat ću |
2. | radovat ćeš |
3. | radovat će |
množina | |
1. | radovat ćemo |
2. | radovat ćete |
3. | radovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | radovah |
2. | radovaše |
3. | radovaše |
množina | |
1. | radovasmo |
2. | radovaste |
3. | radovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | radovao sam |
2. | radovao si |
3. | radovao je |
množina | |
1. | radovali smo |
2. | radovali ste |
3. | radovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam radovao |
2. | bio si radovao |
3. | bio je radovao |
množina | |
1. | bili smo radovali |
2. | bili ste radovali |
3. | bili su radovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | raduj |
množina | |
1. | radujmo |
2. | radujte |
glagolski prilog sadašnji | |
radujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
radovao, radovala, radovalo | |
radovali, radovale, radovala |