raskòliti
raskòliti (što, se) svrš. 〈prez. ràskolīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràskoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raskoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raskolim |
| 2. | raskoliš |
| 3. | raskoli |
| množina | |
| 1. | raskolimo |
| 2. | raskolite |
| 3. | raskole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raskolit ću |
| 2. | raskolit ćeš |
| 3. | raskolit će |
| množina | |
| 1. | raskolit ćemo |
| 2. | raskolit ćete |
| 3. | raskolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raskolih |
| 2. | raskoli |
| 3. | raskoli |
| množina | |
| 1. | raskolismo |
| 2. | raskoliste |
| 3. | raskoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raskolio sam |
| 2. | raskolio si |
| 3. | raskolio je |
| množina | |
| 1. | raskolili smo |
| 2. | raskolili ste |
| 3. | raskolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raskolio |
| 2. | bio si raskolio |
| 3. | bio je raskolio |
| množina | |
| 1. | bili smo raskolili |
| 2. | bili ste raskolili |
| 3. | bili su raskolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raskoli |
| množina | |
| 1. | raskolimo |
| 2. | raskolite |
| glagolski prilog prošli | |
| raskolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raskolio, raskolila, raskolilo | |
| raskolili, raskolile, raskolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raskoljen, raskoljena, raskoljeno | |
| raskoljeni, raskoljene, raskoljena | |
Definicija
rascijepiti (se) po dužini, rasjeći (po dužini) u dva dijela
