razùmjeti
razùmjeti dv. 〈prez. razùmijēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. razùmio〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
razumjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razumijem |
2. | razumiješ |
3. | razumije |
množina | |
1. | razumijemo |
2. | razumijete |
3. | razumiju |
futur | |
jednina | |
1. | razumjet ću |
2. | razumjet ćeš |
3. | razumjet će |
množina | |
1. | razumjet ćemo |
2. | razumjet ćete |
3. | razumjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | razumjeh |
2. | razumje |
3. | razumje |
množina | |
1. | razumjesmo |
2. | razumjeste |
3. | razumješe |
aorist | |
jednina | |
1. | razumjeh |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | razumio sam |
2. | razumio si |
3. | razumio je |
množina | |
1. | razumjeli smo |
2. | razumjeli ste |
3. | razumjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razumio |
2. | bio si razumio |
3. | bio je razumio |
množina | |
1. | bili smo razumjeli |
2. | bili ste razumjeli |
3. | bili su razumjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | razumij |
množina | |
1. | razumijmo |
2. | razumijte |
glagolski prilog sadašnji | |
razumjevši | |
glagolski prilog prošli | |
razumjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razumio, razumjela, razumjelo | |
razumjeli, razumjele, razumjela |
1. | (koga, što) a. shvatiti, shvaćati smisao, značenje, sadržaj, bit čega; pojmiti, poimati, proniknuti, pronicati u smisao [razumjeti govornika; razumjeti izlaganje; razumjeti film] b. moći pratiti s razumijevanjem, poimati čiji jezik, govor [razumjeti njemački] |
2. | shvatiti/shvaćati čije pobude, biti svjestan njihove opravdanosti |
3. | (se u što) poznavati što, vladati nekim znanjem, biti vješt u čemu |
4. | (se) a. shvaćati jedno drugo, uskladiti ili imati usklađene odnose s kim b. dobro se slagati u nazorima i sl. |