razobrúčiti
razobrúčiti svrš. 〈prez. razòbrūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. razòbrūčen〉
1. | (što) osloboditi obruča, skinuti obruče (koji drže bačvu, kacu itd.) |
2. | (se) pren. raspustiti se, postati neodgovoran, popustiti u stezi, postati nediscipliniran |
3. | (koga, što) pren. raspustiti, pustiti da se raspusti, da popuste stege |