ràzrušiti
ràzrušiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzrušen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razrušiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razrušim |
2. | razrušiš |
3. | razruši |
množina | |
1. | razrušimo |
2. | razrušite |
3. | razruše |
futur | |
jednina | |
1. | razrušit ću |
2. | razrušit ćeš |
3. | razrušit će |
množina | |
1. | razrušit ćemo |
2. | razrušit ćete |
3. | razrušit će |
aorist | |
jednina | |
1. | razruših |
2. | razruši |
3. | razruši |
množina | |
1. | razrušismo |
2. | razrušiste |
3. | razrušiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razrušio sam |
2. | razrušio si |
3. | razrušio je |
množina | |
1. | razrušili smo |
2. | razrušili ste |
3. | razrušili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razrušio |
2. | bio si razrušio |
3. | bio je razrušio |
množina | |
1. | bili smo razrušili |
2. | bili ste razrušili |
3. | bili su razrušili |
imperativ | |
jednina | |
2. | razruši |
množina | |
1. | razrušimo |
2. | razrušite |
glagolski prilog prošli | |
razrušivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razrušio, razrušila, razrušilo | |
razrušili, razrušile, razrušila | |
glagolski pridjev pasivni | |
razrušen, razrušena, razrušeno | |
razrušeni, razrušene, razrušena |