rasvijétliti
rasvijétliti svrš. 〈prez. ràsvijētlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràsvijētljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasvijetliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasvijetlim |
| 2. | rasvijetliš |
| 3. | rasvijetli |
| množina | |
| 1. | rasvijetlimo |
| 2. | rasvijetlite |
| 3. | rasvijetle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasvijetlit ću |
| 2. | rasvijetlit ćeš |
| 3. | rasvijetlit će |
| množina | |
| 1. | rasvijetlit ćemo |
| 2. | rasvijetlit ćete |
| 3. | rasvijetlit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasvijetlih |
| 2. | rasvijetli |
| 3. | rasvijetli |
| množina | |
| 1. | rasvijetlismo |
| 2. | rasvijetliste |
| 3. | rasvijetliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasvijetlio sam |
| 2. | rasvijetlio si |
| 3. | rasvijetlio je |
| množina | |
| 1. | rasvijetlili smo |
| 2. | rasvijetlili ste |
| 3. | rasvijetlili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasvijetlio |
| 2. | bio si rasvijetlio |
| 3. | bio je rasvijetlio |
| množina | |
| 1. | bili smo rasvijetlili |
| 2. | bili ste rasvijetlili |
| 3. | bili su rasvijetlili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasvijetli |
| množina | |
| 1. | rasvijetlimo |
| 2. | rasvijetlite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasvijetlivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasvijetlio, rasvijetlila, rasvijetlilo | |
| rasvijetlili, rasvijetlile, rasvijetlila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasvijetljen, rasvijetljena, rasvijetljeno | |
| rasvijetljeni, rasvijetljene, rasvijetljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. baciti na nešto puno svjetlo, osvijetliti sa svih strana tako da sve bude osvijetljeno b. pren. objasniti, protumačiti neki problem |
| 2. | (se) pren. postati jasan, razgovijetan |
Etimologija
✧ raz- + v. svjetlo, svijetliti
