rastrúbiti
rastrúbiti (što) svrš. 〈prez. ràstrūbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràstrūbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rastrubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rastrubim |
| 2. | rastrubiš |
| 3. | rastrubi |
| množina | |
| 1. | rastrubimo |
| 2. | rastrubite |
| 3. | rastrube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rastrubit ću |
| 2. | rastrubit ćeš |
| 3. | rastrubit će |
| množina | |
| 1. | rastrubit ćemo |
| 2. | rastrubit ćete |
| 3. | rastrubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rastrubih |
| 2. | rastrubi |
| 3. | rastrubi |
| množina | |
| 1. | rastrubismo |
| 2. | rastrubiste |
| 3. | rastrubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rastrubio sam |
| 2. | rastrubio si |
| 3. | rastrubio je |
| množina | |
| 1. | rastrubili smo |
| 2. | rastrubili ste |
| 3. | rastrubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rastrubio |
| 2. | bio si rastrubio |
| 3. | bio je rastrubio |
| množina | |
| 1. | bili smo rastrubili |
| 2. | bili ste rastrubili |
| 3. | bili su rastrubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rastrubi |
| množina | |
| 1. | rastrubimo |
| 2. | rastrubite |
| glagolski prilog prošli | |
| rastrubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rastrubio, rastrubila, rastrubilo | |
| rastrubili, rastrubile, rastrubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rastrubljen, rastrubljena, rastrubljeno | |
| rastrubljeni, rastrubljene, rastrubljena | |
Definicija
žarg. razvikati, raširiti glas o čemu, učiniti da se mnogo o čemu priča, raznijeti u javnosti kao senzaciju (ob. o pojedinostima koje su trebale ostati nepoznate ili koje nije trebalo širiti); razvikati, razbubati, rastelaliti
