ràstavljati
ràstavljati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rastavljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rastavljam |
2. | rastavljaš |
3. | rastavlja |
množina | |
1. | rastavljamo |
2. | rastavljate |
3. | rastavljaju |
futur | |
jednina | |
1. | rastavljat ću |
2. | rastavljat ćeš |
3. | rastavljat će |
množina | |
1. | rastavljat ćemo |
2. | rastavljat ćete |
3. | rastavljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rastavljah |
2. | rastavljaše |
3. | rastavljaše |
množina | |
1. | rastavljasmo |
2. | rastavljaste |
3. | rastavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rastavljao sam |
2. | rastavljao si |
3. | rastavljao je |
množina | |
1. | rastavljali smo |
2. | rastavljali ste |
3. | rastavljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rastavljao |
2. | bio si rastavljao |
3. | bio je rastavljao |
množina | |
1. | bili smo rastavljali |
2. | bili ste rastavljali |
3. | bili su rastavljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rastavljaj |
množina | |
1. | rastavljajmo |
2. | rastavljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rastavljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rastavljao, rastavljala, rastavljalo | |
rastavljali, rastavljale, rastavljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rastavljan, rastavljana, rastavljano | |
rastavljani, rastavljane, rastavljana |