razbíjati
razbíjati (što, se) nesvrš. 〈prez. ràzbījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbijam |
| 2. | razbijaš |
| 3. | razbija |
| množina | |
| 1. | razbijamo |
| 2. | razbijate |
| 3. | razbijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbijat ću |
| 2. | razbijat ćeš |
| 3. | razbijat će |
| množina | |
| 1. | razbijat ćemo |
| 2. | razbijat ćete |
| 3. | razbijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbijah |
| 2. | razbijaše |
| 3. | razbijaše |
| množina | |
| 1. | razbijasmo |
| 2. | razbijaste |
| 3. | razbijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbijao sam |
| 2. | razbijao si |
| 3. | razbijao je |
| množina | |
| 1. | razbijali smo |
| 2. | razbijali ste |
| 3. | razbijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbijao |
| 2. | bio si razbijao |
| 3. | bio je razbijao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbijali |
| 2. | bili ste razbijali |
| 3. | bili su razbijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbijaj |
| množina | |
| 1. | razbijajmo |
| 2. | razbijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razbijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbijao, razbijala, razbijalo | |
| razbijali, razbijale, razbijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbijan, razbijana, razbijano | |
| razbijani, razbijane, razbijana | |
Etimologija
✧ vidi ràzbiti
